{"id":7750,"date":"2021-05-24T06:54:01","date_gmt":"2021-05-24T06:54:01","guid":{"rendered":"http:\/\/accursed-mountains.me\/cultural-heritage\/"},"modified":"2021-08-19T06:06:41","modified_gmt":"2021-08-19T06:06:41","slug":"kulturno-naslede","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/accursed-mountains.me\/bs\/kulturno-naslede\/","title":{"rendered":"Kulturno nasle\u0111e"},"content":{"rendered":"

Arhitektura <\/b><\/p>\n

Op\u0161ta ljudska istorija imala je period kada je veliki dio njenog opstanka zavisio od pastira koji uzgajaju razli\u010dite vrste \u017eivotinja. I region Prokletija se ne razlikuje u tome. Specifi\u010dan geografski polo\u017eaj, teren, individualna istorija i razvoj uticali su na mnoge aspekte \u017eivota: obrasce preseljenja, \u017eivotinje koje su ljudi izabrali za uzgoj, arhitekturu i gra\u0111evinski materijal. Razli\u010dite lokacije imaju razli\u010dite klimatske uslove, temperature, intenzitet vjetra, padavine (ki\u0161a i snijeg), pa su ti razli\u010diti parametri odredili razli\u010dite tipove konstrukcija, naro\u010dito oblike krovova, kako bi se postigla stabilnost zgrada, najpovoljniji toplotni komfor, s racionalnom i ekonomi\u010dnom potro\u0161njom energije za grijanje ili hla\u0111enje.\u00a0<\/span><\/p>\n

Stare tradicionalne kuc\u0301e na ovom podru\u010dju obi\u010dno su se gradile na kamenom temelju, a zatim se razli\u010diti drveni materijal stavljao na vrh ovog temelja. Obi\u010dno su bili vrlo asketskog oblika s krovom od drvene ili kamene \u0161indre, sa urezanim zabatima ili piramidalnog oblika. Kuc\u0301e sa ovim karakteristikama pripadaju \u0161irem tipu porodi\u010dnih kuc\u0301a balkanskih planina. Ljudi su govorili da su ove kuc\u0301e upravo isko\u010dile iz samih mjesta u kojima su se nalazile, ali ovde izraz <\/span>mjesto <\/span><\/i>zna\u010di ne samo polo\u017eaj, vec\u0301 i samu mje\u0161avinu prirode, ljudi i njihovih obi\u010daja. Razli\u010dite vrste arhitekture obi\u010dno se tuma\u010de kroz formu i materijale. Ali da bi se napravila dobra arhitektura, pored forme i materijala, od velike pomoc\u0301i je i uvid u socijalne i etnolo\u0161ke teme povezane s tim podru\u010djem.\u00a0<\/span><\/p>\n

Tradicionalna, narodna arhitektura\u00a0<\/b><\/p>\n

Narodna arhitektura je neizmjerno va\u017ean dio kulturnog pejza\u017ea. Kroz samu narodnu arhitekturu jasno se mogu vidjeti kakvi su uslovi bili za \u010dovjeka koji je, na primjer, izgradio ku\u0107u za sebe. Tako\u0111e c\u0301ete znati vi\u0161e o materijalima kojima je bio okru\u017een, to je razlog \u0161to imamo kamene kuc\u0301e na moru i drvene kuc\u0301e u planinama. Nagib krova pokazuje kakva je klima – nagnuti nagib zna\u010di vi\u0161e padavina. Raspored prostorija prikazuje glavne ekonomske aktivnosti domac\u0301instva. Detalji pokazuju koju tehnologiju izgradnje je koristio vlasnik kuc\u0301e. Dosta toga mo\u017eete da saznate o \u010dovjeku samo pogledom na kuc\u0301u koju je sagradio i na\u010din na koji je organizovao svoje imanje. Mo\u017eda je najva\u017enija lekcija koja se mo\u017ee nau\u010diti gledajuc\u0301i ove stare kuc\u0301e da su na\u0161i preci, koliko god bili ograni\u010deni alatima, tehnologijom i prevoznim sredstvima, izra\u0111ivali predmete od lokalnih materijala, uskla\u0111ivali se sa okolinom i brinuli da nepovratno ne uni\u0161te \u017eivotnu sredinu, mnogo vi\u0161e nego \u0161to to mi \u010dinimo. Tako\u0111e su se trudili da od prirode ne uzimaju vi\u0161e nego \u0161to im je bilo potrebno, vec\u0301 da je koriste onoliko koliko im je potrebno, vodec\u0301i ra\u010duna da na\u0161tete prirodi.\u00a0<\/span><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de narodne arhitekture ovog regiona, prirodno bogatstvo, ali i razlika u etni\u010dkim grupama koje su ovdje \u017eivjele i jo\u0161 uvijek \u017eive uticale su na \u010dinjenicu da imamo zna\u010dajno naslje\u0111e u ovoj oblasti, kao i mnoge tradicionalne gra\u0111evine koje se i danas mogu vidjeti u skoro svakom selu.<\/span><\/p>\n

Kula<\/b>\u00a0<\/span><\/p>\n

Kamene kule koje se mogu vidjeti na podru\u010dju unutar i blizu Prokletija razlikuju se od dominantnih tipova kuc\u0301a u drugim regionima. Njihova spolja\u0161njost i struktura i prostorna organizacija prilago\u0111eni su onome \u0161to se mo\u017ee smatrati vojnim i odbrambenim zahtjevima. U osnovi su jednostavni, metri\u010dki \u010disti, bez velikih otvora, sa strmim krovom od \u0161indre. Kasnije su postali simbol bogatstva i moc\u0301i porodica, pa je potreba za njihovim o\u010duvanjem tokom vjekova ostala prioritet za ove porodice. Ponekad su \u010dak i obi\u010dne kuc\u0301e nazivali \u201ekula\u201c ako su pripadale ljudima vi\u0161eg dru\u0161tvenog polo\u017eaja. Danas su se stopili u pejza\u017e, jer su ra\u0161trkani izme\u0111u starih i novoizgra\u0111enih kuc\u0301a koje tipolo\u0161ki ne pripadaju arhitektonskom stilu ovog kraja. Neke od kula su i dalje naseljene, ali obi\u010dno se ne \u017eivi u njima jer je njihova odbrambena funkcija prestala da bude va\u017ena modernim ljudima. Ali ta funkcija i njihovo neprestano preure\u0111ivanje pro\u0161irilo se na njihovu prvobitno asketsku unutra\u0161njost. Srec\u0301om, neki ljudi su prepoznali ovu jedinstvenu atmosferu i vratili nekima od ovih tornjeva nekada\u0161nju slavu. U nekim slu\u010dajevima su takve kule transformisane u restorane i gostionice u ovim regionima, koji nude jedinstveno atraktivno okru\u017eenje za turiste, \u0161to im zajedno sa tradicionalnim jelima koja poslu\u017euju omoguc\u0301ava da iskuse tradicionalne na\u010dine \u017eivota u takvim kuc\u0301ama i regionu.<\/span><\/p>\n

Katuni – Planinska pastirska<\/b> sela<\/b>\u00a0<\/span><\/p>\n

Kada je rije\u010d o porijeklu katunskih sela, najpopularnije mi\u0161ljenje je da su to sezonska, obi\u010dno ljetnja sto\u010darska naselja, u koja se ljudi preseljavaju sa stokom kako bi obezbijedili vi\u0161e hrane i izbjegli vruc\u0301inu tokom ljetnjih mjeseci. Postoje i druga mi\u0161ljenja, ali sve se svodi na \u010dinjenicu da su sela \u201ekatuni\u201c bila povezana sa sto\u010darstvom, ne samo u regionu Prokletija, vec\u0301 i na \u010ditavom Balkanskom poluostrvu. Sam izraz katun prvi put se pominje u 15. vijeku. Interesantno je da su ova sela bila, i jo\u0161 uvek su usko povezana sa porijeklom porodica i plemena koja su ih naseljavala. Uvijek se znalo koje c\u0301e pleme poc\u0301i sa stokom u koje selo. I nikada ih nijesu mijenjali, iako nije bilo pisanih dokumenata koji dokazuju vlasni\u0161tvo nad bilo kojom od kuc\u0301a, koliba, livada, \u0161uma, itd. Ponekad su \u010dak i kraljevi \u201edodjeljivali\u201c djelove razli\u010ditih planinskih regija razli\u010ditim plemenima za izuzetne zasluge, obi\u010dno tokom ili poslije ratnih vremena. Odabrati pravi katun nikada nije bilo lako, jer je dosta toga bilo u igri. Pastiri su morali da uzmu u obzir dosta detalja: koliko dana im treba da stignu sa stokom (nije bilo kamiona, morali su da pje\u0161a\u010de), da li c\u0301e biti dovoljno hrane za \u017eivotinje, ima li u blizini izvor, ili neki drugi izvor vode, itd. A nakon \u0161to su izabrali najpovoljnije lokacije, zapo\u010dela je izgradnja potrebnih objekata, koji su uklju\u010divali razli\u010dite vrste planinarskih kuc\u0301a, mjesta za ovce, sjenovito podru\u010dje za stoku, itd.\u00a0<\/span><\/p>\n

Pastiri\u00a0<\/b><\/p>\n

Pri\u010da o katunskim selima ne bi bila potpuna bez pomena pastira. Njihova glavna preokupacija bila je (a i dalje je) da se s najvec\u0301om pa\u017enjom brinu o svom stadu i da ga za\u0161tite od divljih \u017eivotinja, prije svega vukova i lopova. Postoji veliki broj narodnih pjesama o pastirima i kako je njihovo budno oko uvijek bilo na oprezu, bilo kada ovce mirno pasu ili kad im ne\u0161to prijeti. \u010cak i noc\u0301u, pastiri su na oprezu. Obi\u010dno spavaju u kolibi u blizini stada. Tako\u0111e su naro\u010dito na oprezu kada se ovce jagnje, i iskusan pastir uvijk zna koje jagnje je od koje ovce. Oni su ti koji biraju koje ovnove pu\u0161taju u stado, kako bi imali najbolju jagnjad u novoj generaciji. Tako\u0111e, pastiri su ti koji odabiru najboljeg ovna koji c\u0301e nositi zvono – \u010daktar\/<\/span>troke<\/span><\/i> – i takav ovan je uvijek bio visoko cijenjen sa posebnom cijenom, pa \u010dak i po\u010dasno pominjan u mnogim narodnim pjesmama.\u00a0<\/span><\/p>\n

Doma\u0107e \u017eivotinje<\/b><\/p>\n

U ovim regionima se ka\u017ee da je \u010dovjekovo bogatstvo u njegovoj stoci. Kada bi neko pitao ljude o njihovim \u017eivotnim uslovima, \u010desto bi odgovorili \u201e\u017eivimo od stoke\u201c, a to je zna\u010dilo da su \u017eivjeli dobro. Shodno tome, glavna briga bila je kako odr\u017eavati stoku bilo u pogledu njihovog razmno\u017evanja ili u pogledu svakodnevne hrane. Ljudima iz ovog regiona u Crnoj Gori bilo je lak\u0161e da budu pastiri nego da obra\u0111uju polja na kra\u0161kim terenima sjevernih planina. U primorskim predjelima gdje su bile male \u0161ume pa se stoka mogla hraniti pupoljcima, nije se previ\u0161e pazilo na ispa\u0161u ili zimovanje stoke. Ali ako su stada bila brojnija i zime duge \u0161est mjeseci, nije bilo lako obezbijediti ishranu. Pa ipak, vrijedni ljudi su se snalazili na razne na\u010dine, \u010dak i do te mjere da su sjekli li\u0161\u0107e hrasta, jasena ili drugog drvec\u0301a, i dodavali ih u hranu. Na kosovskoj strani, vec\u0301ina porodica porijeklom iz ovih planinskih sela imala je imanja u plodnim ravnicama, gdje su obra\u0111ivale usjeve i \u017eivjele tokom zime, a tako\u0111e \u0161titile svoju stoku od surovih vremenskih prilika, a zatim ljeti selili \u017eivotinje na planinu. Zapravo, ljudi su imali vi\u0161estruku korist od stoke. I danas ih mo\u017eete \u010duti kako govore da je ovca blagoslovena \u017eivotinja. Od nje se dobija mlijeko, vuna, meso, jagnjad i ko\u017ea. Krave su davale mlijeko, meso, telad, kao i radnu snagu; koze daju mlijeko, meso i ko\u017eu, dok su konji, mazge i magarci dr\u017eani za rad bez kojeg \u017eivot na selu nije mogao da se zamisli. Tako\u0111e, \u017eivotinjski proizvodi su se mijenjali ili za novac ili u naturi, obezbje\u0111uju\u0107i druge potrep\u0161tine za svakodnevni \u017eivot.\u00a0<\/span><\/p>\n

Kulturne rute\u00a0<\/b><\/p>\n

Kada se govori o kulturnim rutama u ovom dijelu svijeta, mora se spomenuti da je tokom istorije postojao ve\u0107i broj razli\u010ditih kulturnih uticaja, a neki od njih su trajali vi\u0161e od 400 godina. Danas je ovaj region jedinstven mozaik ilirskog, rimskog, vizantijskog, osmanskog, venecijanskog, austrougarskog i jugoslavenskog doba, a dokazi o toj fuziji mogu se vidjeti u mnogim oblastima svakodnevnog \u017eivota. Dakle, kada idete kulturnom rutom, treba da znate \u0161ta da o\u010dekujete, a ovdje mo\u017eete da o\u010dekujete mnogo toga. Tako\u0111e, mnoge od ovih ruta su prekograni\u010dne rute koje vas mogu odvesti do Crne Gore, Albanije, Kosova, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije ili \u010dak i do Hrvatske, tako da se mogu pro\u0161iriti i povezati sa svim susjednim zemljama u sveukupno iskustvo Balkana. Ono \u0161to mnogi ljudi tek sada po\u010dinju da otkrivaju je je raznovrsnost ovog pejza\u017ea – od pje\u0161\u010danih pla\u017ea na Jadranu do spektakularnih planinskih lanaca koji su dio Dinarskih Alpa, sa selima u\u0161u\u0161kanim ispod snije\u017enih vrhova koji nude mno\u0161tvo razli\u010ditih aktivnosti.<\/span><\/p>\n<\/div><\/div>

<\/div>