{"id":7003,"date":"2021-06-22T16:30:48","date_gmt":"2021-06-22T16:30:48","guid":{"rendered":"http:\/\/accursed-mountains.me\/an05-komovi\/"},"modified":"2021-07-06T08:02:37","modified_gmt":"2021-07-06T08:02:37","slug":"an05-komovi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/accursed-mountains.me\/bs\/an05-komovi\/","title":{"rendered":"AN05 \u2013 Komovi"},"content":{"rendered":"

Te\u0161ka tura koja tra\u017ei vrlo dobru kondiciju, ali za uzvrat nudi jo\u0161 vi\u0161e zadovoljstva. Preporu\u010dujemo je stoga i onima koji mogu da je pro\u0111u, ali i onima koji misle da joj ne\u0107e biti dorasli: koliko god da odmaknu pre nego \u0161to odlu\u010de da je vrijeme za odustajanje i povratak, vidje\u0107e i do\u017eivjeti mnogo vi\u0161e nego \u0161to su se nadali. Jer prvi dio je lagan, a na njemu su prekrasna dolina Zlore\u010dice, i ni\u0161ta manje inspirativna dolina Peru\u0107ice. Ovaj dio \u0107e ustvari zasigurno biti toliko magi\u010dan da \u0107e zanijeti biciklista, zaboraviv\u0161i da kontroli\u0161e brzinomjer i pre\u0111ene kilometre, skoro sigurno sti\u0107i \u010dak do \u2013 Japana. Pa i kad ga tabla sa tim natpisom trgne i vrati u stvarnost, te upla\u0161eno okrene bicikl nazad ka dalekoj, dalekoj Andrijevici, osta\u0107e mu vje\u010dita uspomena ne samo na ljepotu predjela, nego i na ovaj nevjerovatni podvig. Malo li je to, za nekoga ko sumnja u svoje mogu\u0107nosti?<\/p>\n

Polazimo kao i obi\u010dno iz parka ispred hotela \u201cKomovi\u201d putem ka Plavu. No poslije manje od 500m skrenu\u0107emo desno, na sporedni put koji vodi u obli\u017enje selo Bo\u017ei\u0107e. Ubrzo \u0107emo pre\u0107i na isto\u010dnu obalu Zlore\u010dice i krenuti uz njenu uzanu dolinu ka jugu, prijatnim i mirnim asfaltom.<\/p>\n

Na 5,7km je raskrsnica u obliku latini\u010dnog slova \u201cV\u201d na kojoj \u0107emo skrenuti desno i nizbrdo, u selo \u0110uli\u0107i. (Lijevi put ide ka Kutima \u2013 ruta AN 06.)<\/p>\n

\u0110uli\u0107i postoje zato da bi re\u010dica Peru\u0107ica i Kutska reka (svijet u ovim krajevima zove je jednostavno Kuckaja) imale gdje da se sastanu i stvore Zlore\u010dicu. Na tom spoju je selo kumovalo kamenim mostom i isto takvom vodenicom kao vjen\u010danim prstenovima, tu je i minijaturna klisura kao slavoluk pa se \u010deka samo na nas, da u ulozi svatova upotpunimo sve\u010dani \u010din. Zato se ovdje moramo zadr\u017eati koliko god je potrebno: ostavi\u0107emo bicikle, pro\u0161etati do vodenice, pogledati klisuru iz raznih uglova, i spustiti se do mladenaca \u2013 da za sre\u0107u dotaknemo vjen\u010danicu od pene, da udahnemo miris zelenog tepiha koji \u017euri da se baci pod noge svakoj zvanici.<\/p>\n

Kuckaja i Zlore\u010dica su fly fishing reviri kojima gazduje ribolovni klub iz Andrijevice, pa eto prilike za dodatnu zabavu na putu. (Nekima \u0107e mu\u0161icarenje mo\u017eda biti i glavni cilj, a bicikl samo lijep na\u010din da stignu do njega .\u00a0\u00a0U Kuckaji ima pastrmki, a u Zlore\u010dici pastrmki i lipljena.<\/p>\n

Iz \u0110uli\u0107a \u0107emo ipak uz \u2013 Peru\u0107icu. Put i re\u010dica se igraju i vijaju jedno drugo, ali ne zaboravljaju na nas: kad god se pred nama spletu, ponudi\u0107e nam mosti\u0107 da pre\u0111emo preko. U Ko\u0161uti\u0107ima, na samom po\u010detku osmog kilometra, lijevo se odvaja puti\u0107 do par stotina metara udaljenih ostataka manastira iz sedmog vijeka (rekonstrukcija je u toku). A mjesto se, logi\u010dno, zove \u2013 Namastir.<\/p>\n

\u010cetitri stotine metara dalje, desno od puta je vodenica iz 1930. godine, koja jo\u0161 uvijek radi. Ovdje \u0107emo vidjeti i zanimljive stijene \u2013 eto novog motiva za fotografisanje.<\/p>\n

Na 9,2km prolazimo kroz Konjuhe \u2013 selo koje je, sude\u0107i po centru, vidjelo bolje dane i imalo vi\u0161e stanovnika.<\/p>\n

Posle blagog uspona na 11. kilometru, dolazimo na mjesto na kome betonski most prelazi preko Peru\u0107ice (12,2km). U blizini se zavr\u0161ava asfalt, ali tu je i tabla koja tvrdi da smo \u2013 u Japanu. I to i na japanskom jeziku. Oni koji se potrude da na turu krenu jako rano, uvjeri\u0107e se da se ovdje zaista nalaze u zemlji izlaze\u0107eg sunca, Preciznije: u selu izlaze\u0107eg sunca. \u017duta lopta se zaduvano kotrlja preko udaljene Hajle, pa trucka preko bliskog Pi\u0161eva da bi prve zrake u cijeloj zaboravljenoj dolini bacila ba\u0161 ovdje, na jugoisto\u010dne padine Komova. A i tre\u0161anja u crnogorskom Japanu ima puno, pa se u prolje\u0107e bre\u017euljci zabijele ba\u0161 kao i u onom velikom.<\/p>\n

Sa puta ne\u0107emo mnogo vidjeti od sela: ku\u0107e su vi\u0161e gore u brdu, a u pedesetak koliko ih jo\u0161 ima, samo je desetak aktivnih doma\u0107instava. Selo je vrlo staro, poti\u010de jo\u0161 iz 13. veka, ali pro\u010dulo se tek u martu 2011. godine, poslije vijesti da su mje\u0161tani ponudili pomo\u0107 \u201cpravom\u201d Japanu posle zemljotresa i cunamija koji su pogodili tu zemlju. Vlada Crne Gore je tada u ime sela uputila pomo\u0107 od 10.000 evra, povezuju\u0107i tako veliki i maleni Japan. Godinu dana kasnije stigli su ovamo novinari iz japanske novinske agencije Kjodo. A jo\u0161 mnogo prije njih, pa i prije zemljotresa, do\u0161la je grupa studenata Univerziteta u Tokiju \u2013 seoskoj \u0161koli su poklonili japanski prevod \u201cGorskog vijenca\u201d\u2026<\/p>\n

U Japanu po\u010dinje te\u0161ki dio puta: oko 400m iza mosta skrenu\u0107emo desno na nasut put i po\u010deti strmi uspon koji \u0107e \u2013 sa manjim prekidima i lak\u0161im djelovima \u2013 potrajati \u010ditavih 13km, sve do najdalje i najvi\u0161e ta\u010dke rute (1835m), pod samim kr\u0161om Vasojevi\u010dkog koma. Od mosta (925mnv ) do tamo treba da savladamo 900m visinske razlike.
\nPa da po\u010dnemo\u2026 Prvih 6km su te\u017ei dio: uz strmu stranu Konjuha penjemo se ka vrhu Stra\u017enica, po mjestimi\u010dno lo\u0161em makadamskom putu. Posle 3km (16,0km od starta) izlazimo na bolji put.<\/p>\n

Na Stra\u017enici (16,3km) je bitna rakrsnica, na kojoj nastavljamo pravo. (Desno i unazad se odvaja put ka Andrijevici, kojim \u0107emo oti\u0107i kad se budemo vratili ovamo sa \u0160tavne.) Uspon nastavljamo po otvorenom grebenu Milanoveca sa koga puca vidik nadaleko \u2013 na vrhove Bjelasice i na krunu Komova koja raste na lijevoj strani.<\/p>\n

Sve se ovdje vrti oko ta dva ogromna, surova kamena zuba, dva tornja na orija\u0161koj katedrali koju je izvajala priroda i koja strijemi ka nebu iz zelenila ispod: Ku\u010dki i Vasojevi\u0107ki kom u bijesnom se stisku me\u0111usobno zaklanjaju ili otr\u017eu iz sjenke onog drugoga, upinju se na megdanu i biju svojim orlovima, dok oko posmatra\u010da sa uzbu\u0111enjem i strepnjom putuje mimo njih. U zaglu\u0161uju\u0107oj ti\u0161ini te borbe sve ostaje me\u0111u njima, svaka otkinuta stijena i pali kamen, a samo oznojeni vjetar umije ponekad odande da padne u okolinu, da privije ljekovite trave i polegne na nekoj previji.<\/p>\n

Kr\u0161u Komova se pribli\u017eavamo lagano, u velikom luku. Iza vrha Duba\u010dka glava (1651m), na 19,7km nailazimo na raskrsnicu u \u0161umi na kojoj po\u010dinje asfalt. Napredovanje je odavde lak\u0161e \u2013 odlazimo desno (kasnije \u0107emo se iz \u0160tavne vratiti ovamo sa lijeve strane), a poslije malo vi\u0161e od kilometra napu\u0161tamo asfalt (koji odlazi ka 1,5km udaljenom prevoju Tre\u0161njevik i Savovoj kafani) i skre\u0107emo lijevo, na makadam. On nas preko brda Razvr\u0161e (1784mnv) izvodi na otvorenu, dugu kosu \u0160tavne \u2013 izvanredno lijep predio sa isto takvim pogledom na okolinu. Prolazimo ispod vrha brda \u0160an\u010devi pa pored spomen-\u010desme Zorana Vu\u010di\u0107evi\u0107a (23,5km) i vrha nekada\u0161nje male skija\u0161ke \u017ei\u010dare. Lijevo ispod nas i par stotina metara daleko je eko-katun \u0160tavna \u2013 sada skriven od pogleda, ali do njega \u0107emo se spustiti u povratku. S lijeve strane je i vikend naselje \u010dije su brvnare rasute po dugoj, prostranoj livadi; jedna od njih (26,7km, par stotina metara od puta) pripada planinarskom dru\u0161tvu \u017delezni\u010dar iz Beograda.<\/p>\n

Vozimo po uzanom grebenu koji kre\u0107e sa Razvr\u0161a i koji \u0107e uskoro udariti u liticu Vasojevi\u0107kog koma na mjestu zvanom Konjic, i zaustaviti se: ju\u017ena strana svijeta tu ne postoji, ukida je d\u017einovska eksplozija kamena koji juri u nebo. Ali na istoku i zapadu vriju dubine i daljine: Zeletin i vijenac Prokletijskih vrhova na jednoj strani, vrhovi Sinjavine i Mora\u010dke planine na drugoj. Kao \u0161to smo ve\u0107 pomenuli ovo je najve\u0107a visina na na\u0161oj turi, ali to samo po sebi ne govori mnogo: ono \u0161to jeste za nezaborav, jeste \u010dinjenica da se nalazimo na jednoj od najatraktivnijih ta\u010daka u \u010ditavoj na\u0161oj mre\u017ei biciklisti\u010dkih ruta u regionu, pa nikako ne treba \u017euriti da se ode sa tog visokog prestola u oblacima.<\/p>\n

A kad jednom krenemo nazad, otpo\u010de\u0107emo dugi, skoro neprekidni spust (sa nekoliko kra\u0107ih uzbrdica) do Andrijevice \u2013 preko 16km! Oko 200m posle spomen \u010desme Zorana Vu\u010di\u0107evi\u0107a (27,6km od starta) skrenu\u0107emo desno i nizbrdo, kroz katun. U donjem dijelu \u0107e staza biti lo\u0161a, ali dionica je kratka pa \u0107emo se za\u010das na\u0107i na asfaltu kod Kameni\u010dke vode. Skrenu\u0107emo desno i posle oko 300m na\u0107i se pred ulaziom u eko-katun \u0160tavna.<\/p>\n

Katun ima sve \u0161to bismo po\u017eeljeli na ovakvom putu: udoban smje\u0161taj u drvenim kolibama (kapacitet: po pet osoba), restoran sa odli\u010dnom hranom, ljubazne i gostoprimljive doma\u0107ine. Ovdje \u010dak mo\u017eemo i da iznajmimo bicikl, kako bismo se provozali po okolini. Ah, da\u2026 pa mi ve\u0107 sjedimo na biciklu, i upravo obilazimo okolinu. Odli\u010dno.<\/p>\n

Iz katuna \u0107emo nazad asfaltom sve dok ne stignemo (iz drugog pravca) na ve\u0107 poznatu raskrsnicu nadomak Duba\u010dke glave (30,2km). Nastavljamo desno, tako\u0111e ve\u0107 poznatim makadamom ka Stra\u017enici. Da bismo spust do tamo u\u010dinili zanimljivijim, na 31,5km \u0107emo skrenuti desno, na mali detur (800m) kroz predivne livade sa \u010diijih se ivica strme padine survavaju u dolinu Konjuha (i Japana). Na ovom dijelu \u0107emo kratko voziti i kroz \u0161umu, divnom stazom posutom li\u0161\u0107em, prije nego \u0161to se na slede\u0107oj raskrsnici ponovo ulijemo u \u201cstaru\u201d rutu.<\/p>\n

Na raskrsnici na Stra\u017enici (33,1km) ovog puta nastavljamo lijevo. Lebde\u0107i u visinama iz kojih (ako imamo malo sre\u0107e) kaplje sun\u010devo vino, pro\u0107i \u0107emo i raskrsnicu iznad Raj\u010di\u0107a dola: posle kratkog uspona, odmah iza spomenika na 35,3km, skre\u0107emo lijevo. Oko 500m dalje pro\u0107i \u0107emo pored slabog izvora sa desne strane, a sa te iste strane se nad nama di\u017ee antena repetitora na vrhu Veliki kr\u0161. Ubrzo \u0107emo u\u0107i u \u0161umu na Zulevom brdu, i lijepim zemljanim putem posle par kilometara u zaseoku Glo\u0161tice izbiti na lo\u0161 asfalt (39,9km).<\/p>\n

Kolovoz \u0107e brzo postati bolji a nizbrdice je ostalo jo\u0161 sasvim dovoljno, pa \u0107emo za\u010das prevaliti preostalih par kilometara i aterirati pravo u centar Andrijevice. To slijetanje je prili\u010dno iznenadno: skoro do poslednjeg trenutka vozimo kroz seoski ambijent, onda ulazimo u kratak lavirint zgrada a na izlasku odatle \u2013 eto nas na glavnoj ulici, nadomak parka i hotela. O\u010diju jo\u0161 uvek punih Komova, grebena, pa\u0161njaka, daljina\u2026 te\u0161ko \u0107emo se pribrati i shvatiti da, prema zahtjevima svakodnevice, treba odlo\u017eiti negdje sve to \u0161to smo ostavili u visinama iznad nas. Ali neke va\u017ene baterije su se napunile, a to \u201cnegdje\u201d gdje \u0107emo odlo\u017eiti ovu turu je \u2013 vitrina za lijepa sje\u0107anja.<\/p>\n

Karakteristike rute<\/strong><\/p>\n

\u2013 du\u017eina: 42km
\n\u2013 ukupni uspon: 1420m
\n\u2013 podloga: asfalt (16km), makadam (24km), zemljani put (2km)
\n\u2013 uslovi za vo\u017enju: od prolje\u0107a do jeseni (zemljana dionica je kratka, pa se mo\u017ee voziti i u slu\u010daju umjerene ki\u0161e)
\n\u2013 neki djelovi rute vode kroz visoke, nenaseljene ili slabo naseljene planinske predjele, pa uz sebe obavezno treba imati osnovni alat za bicikl, rezervnu gumu, lampu, kartu i sredstvo za navigaciju (GPS ure\u0111aj ili bar kompas). Preporu\u010duje se i vo\u017enja u dru\u0161tvu.<\/div>\n<\/div><\/div>
<\/div>[vc_custom_heading text=”FOTOGRAFIJE SA RUTE” font_container=”tag:h5|text_align:left” use_theme_fonts=”yes”]