Da nema teške dionice iza sela Kuti, ovo bi bila tura za svakoga jer je vožnja na ostalom dijelu prijatna i ne zahtijeva poseban napor. No da bi se stiglo do Gusinja potrebno je savladati ekstremni uspon iza Kuta, a potom i zahtjevni spust sa druge strane. Ipak, s obzirom na to da je dolina u kojoj leže Kuti jedno od najljepših mjesta u oblasti, preporučujemo odlazak bar do tog seoca. Zatim se oni koji nisu raspoloženi za mnogo znojenja mogu vratiti do Andrijevice putem kojim su i došli, dok ljubitelji izazova mogu da se upuste u nezaboravno probijanje ka Grnčaru i Gusinju preko visokog grebena Lipovice.

Nadomak centra Andrijevice je raskrsnica na kojoj skrećemo desno. Mirni asfaltni put će nas ubrzo prevesti preko Zlorečice a odmah zatim nailazimo na dvije bliske raskrsnice. Na prvoj nam s lijeva dolazi put sa magistrale, na drugoj se lijevo i uzbrdo odvaja stari put za Kute, dok mi treba da nastavimo pravo i ravno.

Na 5,7km od starta stići ćemo do raskrsnice u obliku latiničnog slova “V”: desni put se spušta u selo Đulići a do Kuta nas vodi lijevi krak asfalta. Na 9,6km je izvor Miloševa voda (lijevo). Dolina odavde postaje sasvim uska i put vijuga ispod litica, kroz bogato zelenilo i šum brzaka Kutske reke (poznate i kao Kuckaja). Tišina i mir koji ovdje vladaju upijaju se u kosu i odjeću, pa ćemo vjerovatno voziti sve sporije i sporije… Na četrnaestom kilometru dolina se širi na lijevoj strani, i ukazaće nam se mali raj u švajcarskom stilu: blistavi, blistavi travnati tepih na pašnjacima, na tepihu namještaj od nekoliko starih koliba, ovdje-ondje poneka krava (ništa manje fotogenična od onih sa reklama za “Milka” čokolade, samo se čeka neko da uoči talenat) i iznad svega toga, kao kapa, suri vrhovi Zeletina.

Na 16,7km stižemo do karaule Kuti a malo iza nje prestaje asfalt – odatle ćemo slijediti strmu stazu koja vodi na Lipovicu. Visinska razlika koju treba savladati na sledeća dva i po kilometra iznosi 450m (sa 1040m nadmorske visine penjemo se na 1490m). Oni jači će na dobrom dijelu moći da voze, ali većina biciklista će uspon uglavnom pregurati. Treba se dakle naoružati strpljenjem i isplanirati dovoljno vremena za ovu turu – onda se može napredovati polako i bez nervoze, sa čestim odmorima, i uspon će se sasvim lijepo “topiti”.(Sama odluka da se krene naviše je ustvari najteži stepenik ka prevoju.)

Slijedimo šumsku stazu koja bi se ponekad mogla nazvati i puteljkom, a služi i kao patrolna ruta granične policije.

Uspon se završava na 19,3km od starta i na 1490m visine. Sa desne strane, oko 50m daleko, je granični kamen B-11, a u daljini ispred nas se vide vrhovi iznad doline Grebaje – Karanfili i Trojan Lijevi krak na ovoj raskrsnici je zatravljena stazica koja ide blago naviše a mi ćemo slijediti desni krak, koji odmah kreće naniže. Na strmom spustu očekuje nas fantastična atmosfera bukove šume niz koju ćemo kliziti po divnom tepihu od lišća, pa je ova dionica svakako jedna od najljepših na turi. Ali treba stalno imati u vidu da taj tepih, na pojedinim mjestima toliko debeo da podsjeća na smet, u sebi krije i suve grane, panjeve, kamenje i druge prepreke zbog kojih se začas možemo naći na zemlji. Zato je za one koji nemaju dovoljno iskustva ili bicikl koji odgovara ovakvim uslovima najbolje da voze sasvim sporo ili da siđu sa bicikla – i u tom slučaju će ovo biti vrlo lijepo iskustvo.

Nakon prolaska ivicom prostrane Lipovičke livade stići ćemo do prve kuće u Bojovićima i zatim, na 22,6km od starta i na 960m nadmorske visine, izaći na asfaltni put koji od Gusinja vodi ka graničnom prelazu Grnčar. Visinska razlika u odnosu na tačku sa koje smo počeli spust (kod graničnog kamena B-11) iznosi 530m.

Spremniji biciklisti će dio od karaule Kuti do prevoja moći da prevale za oko sat i po vremena, ostali treba da računaju na još oko jedan sat više. Za spust je (pomalo neobično) potrebno skoro isto toliko, osim ako nismo vješti u off-road vožnji. Sve u svemu, za oko 6km od karaule do puta za Gusinje potrebno je, zavisno od kondicije i sposobnosti, od dva i po do pet sati, ne računajući eventualnu pauzu za ručak ili duži odmor.

Za Gusinje ćemo okrenuti lijevo (desno ide ka graničnom prelazu udaljenom samo par stotina metara). Asfalt se lagano spušta i nakon što prođemo zaseoke Radončići i Derviševići, brzo ćemo stići do te varošice.

(Oni koji imaju dovoljno vremena i volje mogu od Grnčara da nastave drugom polovinom laganom makadamskom rutom GU 01. Kilometraža neće biti mnogo veća, jedino što ćemo u ovom slučaju naredna 3km preći po lošijem makadamu i poljskoj stazi).

Karakteristike rute