Ova lagana tura bez nekih značajnijih uspona pružiće puno zadovoljstva onima koji prethodno nisu imali mnogo iskustva van asfalta, ali će biti zanimljiva i lijepa i iskusnim biciklističkim vukovima.

Iz centra Gusinja krećemo putem ka Plavu. Ali polovina puteva iz Gusinja vodi ka Plavu, pa da budemo precizniji: krećemo ka sjeveru, pravo ka moćnoj gromadi Visitorovog glasnika Grebena, koji odsijeca tu stranu sveta.

Na kraju prvog kilometra je raskrsnica na kojoj ćemo skrenuti lijevo, na široki novi put koji vodi ka graničnom prelazu Grnčar, ostavljajući za sobom put za Plav. Lagano se penjemo ka zaseocima Derviševići, Bojovići i Radončići a isto tako lagano se i širi pogled na dolinu rečice Grnčar. I biva očigledno da je dolina malo, bistro, plavo-zeleno oko koje na nas sneno trepće ispod čupavih, strogih obrva okolnih vrhova. Zenica mu je Gusinje, a rečicom ume da pusti suzu kad je magla, kad je oblačno, ili hladno. Ali po sunčanom danu voda Grnčara se veselo srebri, ispira i izoštrava vidike, pa oni iz Gusinja mogu da vide pola svijeta a da i ne mrdnu iz doline.

A ni gost neće oskudijevati: s jedne strane skuti Visitora a sa druge Prokletija, i između svega toga zadovoljstvo okretanja pedala – više nego dovoljno za lijepo provedeno vreme.

Na 6,3km od starta stižemo do na stotinak metara od graničnog prelaza. Ovdje ćemo sa asfalta skrenuti lijevo i kratkom nizbrdicom se spustiti u korito rijeke. Tu se vidi koliko ta tanka traka umije da bude i moćna i divlja kad u vrijeme jakih kiša ili topljenja snijegova “popije koju više”. Tada lumpuje, udara svojim kamenjem, kruni, osipa, melje i odnosi. Zato je korito ponegdje široko skoro kilometar i podsjeća na korita pamirskih ili himalajskih reka.

Kroz taj himajalski pejzaž, koji je na našem dijelu širok oko 400m, preći ćemo na drugu stranu. Zavisno od prethodnih vremenskih prilika, možda ćemo veći dio moći da prevezemo na biciklu, a možda ćemo više gurati. U svakom slučaju, posao neće biti pretežak – preko vodom izvajanog kamenja i oblutaka, jedva vidljivom stazicom koju uvijek utabaju čobani i drugi koji moraju – ili vole – da prođu tuda, brzo ćemo stići do zelene obale pašnjaka u predjelu zvanom Krlje.

Nastavljamo nestašnom poljskom stazom koja nas vodi duž međa imanja, ali ponegdje može i pobjeći u okolno žbunje: tada ćemo jednostavno nastaviti pravo naprijed, dok nam se ne vrati. Ako smo uspješni u kroćenju staze, napredovanje će biti neometano. Ako nismo, može se desiti da bicikl treba prebaciti preko neke od niskih žičanih ograda koje teku duž međa.

I ova dionica je kratka: samo 400m posle izlaska iz korita rijeke (7,6km od starta), izlazimo na loš nasuti put (ako se slabo ukroćeni šljunak na nekim mjestima može nazvati “nasipanjem”) koji vodi sa pašnjaka na samoj graničnoj liniji. Njime treba da skrenemo lijevo, ka Gusinju, no prije toga ćemo možda poželjeti da krenemo desno i još malo uživamo u ovom divnom, zabačenom “ćošku” Crne Gore. Teren je ravan i raskošno zelen, poprskan tu i tamo rijetkim kamenim kućama i ponekim stadom ovaca. Svuda ćemo osjećati neobično prisustvo neke široke moćne rijeke, očekujući da se pred nama svakog trenutka ukaže nekakav Misisipi sa svojim brodovima: duh onog divljeg i razlivenog Grnčara je očigledno toliko jak da leži na okolini i kad pravih bujica više nema, čineći da slutimo veliku vodu iako tamo iza vrbaka i grmlja, u svojoj prevelikoj obući, šljapka neko sasvim mali.

Ako dakle krenemo desno, ne treba smetnuti sa uma da odlazimo ka graničnoj liniji koja je odatle udaljena oko kilometar i po, pa je uživanje i krivudanje po pašnjacima najbolje ograničiti na naredni kilometar.

Nazad na “zvanični” dio naše ture: sa napredovanjem ka Gusinju put brzo postaje bolji, a na 9,4km od starta stižemo i do početka uzanog asfalta. (Lijevo se nalazi nekadašnja karaula.) Oko 600m dalje nailazimo na uređen izvor (desno, oko 30m od puta).

Na 11,3km sa asfalta skrećemo lijevo na dobar makadam koji nas ponovo vraća ka rijeci. No makadamska dionica je duga samo 800m – poslije toga ponovo počinje asfalt, koji će nas onda ljubazno uvesti u Gusinje sa sjeverozapadne strane.

Karakteristike rute