Veoma lijepa tura koja plijeni raznovrsnošću predjela kroz koje vodi, tako da će i najprobirljiviji naći nešto za sebe – otvorene prostore sa delekim vidicima, pitome livade na kojima leže debele naslage spokoja, duboki i uvek pomalo tajanstveni šumski mir… Za uzvrat je potrebna pristojna kondicija, no i onima kojima to nije jača strana preporučujemo da krenu makar na prvi dio i da voze dok imaju elana, te da se onda istim putem vrate nazad. A oni koji pređu čitav krug sigurno neće zažaliti zbog toga.

Iza sela Završ i Bogajiće, uzani i mirni asfaltni put vodi nas zelenom padinom iznad Đuričke reke, kroz neodoljiv kraj koji po sunčanom danu blista veseljem. Na 1,7km od starta je škrt izvor koji možda neće imati vode kad budemo prolazili, te ne treba zasigurno računati na njega. Zato je tu drugi (na 4km) a onda i treći (5,1km) kod raskrsnice na kojoj prestaje asfalt. Taj poslednji izvor nalazi se odmah iza mostića kojim prelazimo preko rijeke, s lijeve strane.

Na pustom okrajku sela Jasenica, kod malog gazdinstva sa pilanom skrenućemo lijevo. Intenzivan uspon koji počinje ovde, predstavlja najtežu dionicu na turi. Dug je oko 6km a visinska razlika koju treba savladati iznosi 400m. Nova prilika da se osvježe zalihe vode je izvor na 9,4km od starta (plastično crijevo iz koga ističe voda u betonsko korito). Na raskrsnici koja se nalazi na 11,3km od starta nastavićemo pravo naprijed i blago nizbrdo (zatravljeni put lijevo ide strmije nizbrdo). Prošli smo najteži dio uspona i do grebena Konjski obor preostalo nam je još malo vožnje gore-dolje po zelenim brežuljcima. Makadam kojim smo došli istopiće se sada u travnati puteljak koji krivuda po livadi.

Na 11,7km od starta skrenućemo lijevo i nizbrdo (desni putić brzo zaokreće unazad, ka selu Husejnović) i slijediti poljsku stazu kroz prelijep predio na sjeveroistočnoj strani Konjskog obora. Dvestotinak metara dalje je rasksrnica na kojoj se nalazi novi izvor (desno, voda teče u drveno korito) i gdje treba skrenuti desno. Još dvesta metara, i stići ćemo do drvene kolibice u livadi iza koje se nalazi nova rasksrnica (12,1km). Nastavivši pravo na ovom mjestu, ulazimo u nisku šumu u kojoj staza postaje uzana i pritisnuta rastinjem, pa će možda biti potrebno da se na nekim mjestima siđe sa bicikla. No ova dionica nije duga – nakon što prođemo mjesto na kome se jedna sporedna staza odvaja lijevo (12,2km), izbićemo na otvorenu padinu – papratište – koja strmo pada ka Lovnočelu i Jasenici. Tokom ljeta bujna vegetacija može ovdje predstavljati izvjesnu teškoću. Poslije oko 1km stižemo do ivice četinarske šume i raskrsnice (13,4km) na kojoj izlazimo na šumski puteljak od tucanika – krenućemo njime desno. Na 13,7km ćemo se uliti u širok makadamski šumski put. Tu ćemo ponovo okrenuti desno, i ubrzo proći pored spomen-izvora Bejtova česma.

Dalje se lagano spuštamo sjevernom stranom Konjskog obora, pokrivenom gustom šumom. Na 15,2km od starta je bitna raskrsnica gdje treba skrenuti na zemljani put desno (lijevi put ide uzbrdo). Očekuje nas nešto više od 4km dug uspon na Kofiljaču, sa visinskom razlikom od oko 290m.

Poslije pređenih 19,4km stižemo na raskrsnicu koja je i mjesto sa najvećom visinom na turi – 1770m. Desno se tu odvaja put ka izvoru Ruža i Hridskom jezeru, a mi ćemo skrenuti lijevo i početi skoro 9km dugi spust ka Plavu niz ogromnu, otvorenu i strmu padinu Cecunskih strana. Put je i dalje pretežno zemljani, povremeno lošiji ali generalno pristojnog kvaliteta. Na početku 25. kilometra u Bogajićima prolazimo pored novog izvora a 500m dalje počinje asfalt – tada ni Plav više nije daleko.

Karakteristike rute